Danas želim malo popričati o nečemu što sam razmišljala jutros dok sam se vraćala iz teretane...
Prije nekih 10-tak dana sam opet krenula redovno u teretanu (svaki dan) jer idem na more i debela sam hahaha. Kratko i jasno bez uljepšavanja, debela sam. Prestala sam ići u teretanu prije 3 mjeseca (znam pre pre preduga pauza) jer opet bez uljepšavanja, nisam to više mogla izfinancirati. Znam da ne mogu za mjesec i pol dana napraviti ludu transformaciju ali 5 kilograma manje na moju visinu od 169cm je dosta. Na nama niskima se vidi svaka kila koju dobijemo pa tako i svaka koju izgubimo. Osjećati ću se bolje, izgledati ću bolje a budući da ću provoditi dane na plaži praktički gola ono bar da se osjećam dobro. A kad redovno i puno vježbate osjećate se jebeno odlično. Ispričavam se na psovci ali tako vam najbolje mogu opisati taj osjećaj. Iako i dalje nemate ravan stomak i savršeno oblikovano dupe čovjek se osjeća fenomenalno. A kada se osjećate odlično i sretni se odmah zračite samouvjerenošću i hodate drukčije, govor tijela je drukčiji tako da i tih svojih nekoliko kilograma viška nosite kao kraljica. Zato sam krenula opet vježbat kao luda pred more, jer će to utjecat i na moju psihu, a i na tijelo jer ja lako izugbim kile (ali ih zato još brže mogu vratiti hahah :( ).
I da sada odgovorim svima vama koji i dalje pitate kada će post o mršavljenju, kako mi ide blabla, razlog što ga nije bilo jest taj da je sve stalo. I sramila sam se toga i bilo bi preglupo od mene da ja sada tu natipkam post o tome sta radim i svašt nešt a u biti ne radim ništa i lažem vas. Ali sam odlučila reći vam to jer je i to dio procesa, i to se događa. Krenete, napravite nešto i onda stanete iz nekog razloga. To se svima događa, dogodilo se i meni. Mogla sam nastaviti vježbati kod kuće, trčati kvartom, i dalje se hraniti super zdravo ali nisam. Ja u vježbanju ne uživam, divim se ljudima koji krenu vježbati i onda se ufuraju u to totalno i počnu se time baviti i to im postane hobi i uživaju u tome kao ja u bloganju i šminkanju. Ne znam šta je s tim ljudima hahaha i ako ste vi jedna od njih, kapa dolje jer ste ludi :P :P. Ali vježbati i kretati se mora, zbog zdravlja ako ničeg drugog. Ali i dalje uopće ne uživam u tome iako se stvarno osjećam odlično, ujutro kad mi zvoni alarm dođe mi da se propucam jer znam da moram ići na onu prokletu traku za trčanje i da će napredak biti minimalan ili ga taj dan neće biti jer ne znam, taj dan ne mogu jednostavno toliko trčati. Nema veze ako vježbate pa stanete. Početi ćete opet jer ste vidjeli da možete i opet ste stali u te traperice i kada opet budu tjesne znate šta vam je raditi da opet stanete u njih. Možda taj put ne odustanete i dođete do cilja koji ste si zacrtali.
Wow...i sad tek krećem pročati o čemu sam razmišljala jutros...hahahah.
I tako budući da sad opet vježbam svako jutro se budim rano i idem...naravno idem u trenerci, nemam šminke i kosa je u punđi. Kako ja tehnički ne živim u Osijeku nego u predgrađu Osijeka i ne posjedujem vozačku dozvolu, koristim javni prijevoz tako da put koji autom traje 10-15 minuta maksimalno kod mene traje 45 minuta. I onda kada vam putovanje od točke A do točke B traje toliko sve obavljate u tom jednom putu jer tko će se opet kasnije u danu vraćati za grad i opet trošiti 45 minuta na put. Tako da cijeli prošli tjedan i ovaj poslije teretane obavljam sve što imam za obaviti u gradu prije nego što odem kući. Što znači da stalno hodam gradom crvena jer sam ja jedna od onih koji su jako crveni u licu kad vježbaju i to crvenilo ne odlazi onoliko brzo koliko bih ja htjela, raščupana (znate ona baby kosa koja ne raste i stalno je kratka a imate kovrčavu kosu pa se one onako užasno ukovrčaju i izgledate smiješno) u trenerci i nekoj staroj majici jer sam cijela mokra i naravno neću nositi svoje fensi majice. Ne ličim na ništa.
Hodam centrom Osijeka i gledam sve te silne sređene, lijepe cure a ja izgledam ko da me krava žvakala i pljunula van i osjećam se užasno. Nisam se našminkala dva tjedna i kosa mi nije sređena, čista je ali nije sređena jer vježbam svaki dan i češće ju perem pa nema smisla da ju ravnam ili kovrčam kad će iduće jutro opet biti u punđi i sve ću pokvariti. I baš mi fali to da sam sređena, kosa sređena, šminka odlična, nokti sređeni....Ja se obožavam sređivati, to je dio mene i osjećam se fuj kada to nisam. Bez lažne skromnosti znam se dotjerat strašno...ne ličim na sebe hahaha. Taj proces spremanja je moja terapija, uživam u njemu. Meni 30 minuta koliko mi treba za šminkanje prođe dok si reko keks, ali stvarno...imam osjećaj da je trajalo 10-tak minuta a ono prošla cijela vječnost. Moje je mišljenje da cura mora uvijek biti uredna. Kod mene su to počupane i uredne obrve uvijek, počupani brčići (ako ste netko tko redovno čupa brkove onda znate ono kad se jednom pogledate u ogledalo a onooo imate šta vidjeti jer su dlačice slabe pa se ne vide dok ne izrastu dosta haahah), sređeni nokti i kosa, a tijekom ljeta i sređena stopala, kod mene je to ono kao tuširanje i pranje zubi, osnovno. Ako su te stvari na mjestu onda se osjećam odlično i nije mi problem izaći iz kuće bez šminke jer sam sređena, to jest uredna. A ako su mi nokti izrasli (ukoliko imate umjetne ili gelirane nokte znate na što mislim) i kosa prljava ili kao ovih dana nesređena onda sam si sva fuj i nisam raspoložena.
Užasno mi je vidjeti curu ili ženu koja ne drži do sebe, ne kažem da moraju biti sređene kao da idu na crveni tepih ali ono, uredne. Moja mama se nikad nije voljela šminkati i nije se šminkala ali je uvijek uredna i sređena, koža lica je uvijek hidratizirana i čista kosa je također uvijek sređena i ona i bez šminke izgleda odlično i izgleda kao dama koja drži do sebe. Pokojna baka također, žena je uvijek bila dotjerana i uredna pa makar cijeli tjedan ne izašla iz stana.
Ovdje ću stati, svašta sam nešto ispričala heheh, nadam se da post ima smisla i da nisam odletjela s mislima svuda naokolo. :)
Malo da se odmorim od beauty tema i popričam sa vama :)
Kako ste vi danas? :)
0 nhận xét:
Đăng nhận xét